22 июня / 2020
Članak Veleposlanika Rusije u Hrvatskoj Anvara Azimova povodom 79. godišnjice početka Drugog svjetskog rata i 75. obljetnice Velike Pobjede
22. lipnja 2020. je"Jutarni list"objavio članak ruskog Veleposlanika u Hrvatskoj A. Azimova posvećen 79. godišnjici početka Drugog svjetskog rata i 75. obljetnici Velike Pobjede.<br />
<br />
Danas, 22. lipnja, Hrvatska slavi Dan antifašističke borbe. U Rusiji je to Dan sjećanja i tuge za žrtvama Drugog svjetskog rata. Tada se sjećamo svih palih u bitkama, mučenih u zatočeništvu i koncentracijskim logorima, umrlih od gladi i surovih uslova.<br />
Na današnji dan 1941. godine fašistička Njemačka napala je Sovjetski Savez. Više od 27 milijuna naših sunarodnjaka umrlo je kao rezultat agresije najmoćnije, organizirane i mobilizirane vojne mašine toga vremena. U Rusiji i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza praktički nema obitelji koja nije bila pogođena ratom. Gotovo cijeli europski dio SSSR-a pretvoren je u ruševine, a značajan dio njegovog stanovništva prisilno je odveden u Njemačku, gdje je u većini i umro. Cijenom strašnih žrtava, naš je narod dao glavni doprinos porazu nacizma i zajedno sa saveznicima oslobodio Europu od fašizma. <br />
Upravo zato nam je nevjerojatno bolno gledati kako naša tadašnja braća po oružju posljednjih godina aktivno pokušavaju diskreditirati i omalovažiti ratnu ulogu Sovjetskog Saveza, i šta više predstaviti ga kao krivca za rat zajedno sa fašističkom Njemačkom. Došlo je do toga da je prošle jeseni Europski parlament usvojio rezoluciju „o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe“. Nezamislivo je, ali nacistička okupacija, koja je odnijela desetke milijuna života, i zločini kolaboranata cinično se stavljaju u istu ravan sa oslobodilačkom misijom Crvene armije. Pri tome se u Europi sve češće postavljaju spomenici nacističkim pomagačima, a oskrnavljuju se i demontiraju spomenici stotinama tisuća poginulih sovjetskih vojnika od kojih nijedan, dok je oslobađajo Europu od Trećeg Rajha, nije znao ništa o Staljinovim planovima. <br />
Pakt Ribbentrop-Molotov između SSSR i Njemačke iz 1939. godine koristi se kao osnov za nove poglede na Drugi svjetski rat. Sovjetski Savez, a potom i Rusija, osudili su tajne protokole ovog ugovora. Štoviše, naši saveznici kao da nekad nisu baš najbolje učili povijest u školi pa zaboravljaju da je odluku o napadu na Poljsku, čime je poče Drugi svjetski rat, Hitler donio mnogo prije sporazuma sa Staljinom. Zaboravljaju da je sovjetsko-njemački ugovor bio posljednji u nizu takvih dokumenata, uključujući njemački pakt s Poljskom (1934.), Velikom Britanijom (1938.), Francuskom (1938.), Litvom (1939.), Latvijom (1939.). Kao da nikada nije postojao englesko-njemački mornarički sporazum iz 1935. godine koji je Njemačkoj omogućio obnovu mornarice, te Minhenski sporazum iz 1938. koji je otvorio vrata Hitlerovim ekspanzionističkim planovima.<br />
Jako nas čudi selektivno poznavanje povijesti većine poslanika Evropskog parlamenta koji kao da ne znaju da su Velika Britanija i Francuska blokirale sve predratne sovjetske prijedloge za suzbijanje njemačke agresije i odbile sklopiti anti-njemački sporazum s Moskvom u ljeto 1939, a da je Poljska istovremeno pravila planove za invaziju na SSSR sa Njemačkom. Možemo razumjeti da postoji određena doza nelagodnosti zbog iskrcavanja u Normandiji čitavih 5 godina nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, kada je već bilo jasno da je Njemačka poražena i da ne može pružiti ozbiljniji otpor. I posve je razumljivo da bi rado izbrisali neke mračne epizode iz vlastite povijesti, kao naprimjer da su američke korporacije nastavile raditi u Njemačkoj i Italiji čak i nakon što su Sjedinjene Države formalno ušle u Drugi svjetski rat - dok su ljudi u SSSR umirali od bombi i gladi. Naši zapadni partneri donedavno su kategorički negirali da je, prema uputama Winstona Churchilla, u travnju 1945. razrađena operacija „Nezamislivo“ („Unthinkable“) za opsežni napad saveznika, zajedno s njemačkim trupama, na SSSR. Osim toga, složićete se da to što je američka obavještajna služba spašavala od sovjetskog strijeljanja naciste, koji su na duši nosili milijune staraca, žena i djece, a potom ih i zapošljavala, sigurno nije nešto čime bi se bilo tko hvalio. <br />
Srećom, još uvijek ima ljudi koji poznaju povijest i smatraju da je izjednačavanje Berlina i Moskve u krivici za izbijanje Drugog svjetskog rata nepošteno. Jedna od izaslanica Europskog parlamenta, koja je glasala protiv rezolucije EP-a, istaknula je tijekom rasprave da "ona suviše cijeni povijesne činjenice i sjećanje da bi ih mogla pretvoriti u revizionistički politički nogomet." Ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas nedvosmisleno je govorio o ovoj temi u svom članku za časopis Spiegel 8. svibnja ove godine. U njemu je proglasio isključivu krivicu Njemačke zbog početka Drugog svjetskog rata, te naglasio da "onaj tko sije sumnje u to i prebacuje krivicu za saučesništvo na druge narode, čini nepravdu prema žrtvama", "pretvara povijest u instrument i dijeli Europu".<br />
Nažalost, ne isključujemo mogućnost da će se nesuglasice u tumačenju najkrvavijeg svjetskog rata, koji je definisao cjelokupni svjetski poredak, i dalje pojačavati. Umiru posljednji svjedoci ovog rata, posljednje barijere za stvaranje novih mitova. Postupno, rat se pretvara u skup administrativnih i komunikacijskih tehnika koje se koriste u trenutne političke svrhe. S jedne strane, tako se pravdaju zločinci koji su služili nacistima i oslobađaju se odgovornosti oni koji su vodili politiku "smirivanja" Hitlera, omogućivši mu tako da se naoruža, zauzme nove teritorije, a onda ustrijemi ka SSSR-u. S druge strane, nespretno i bezuspješno se pokušavaju opravdati pokušaji isključenja Rusije iz kruga vodećih država svijeta. <br />
Za nas je danas pobjeda u Drugom svjetskom ratu trijumf pravde i poraz najvećeg zla u povijesti čovječanstva. To smo uspjeli postići samo udruživanjem snaga s drugim zemljama protiv zajedničkog neprijatelja, ideologije nacional-socijalizma. Prije 75 godina uspjeli smo ostaviti po strani neslaganje i zajednički poraziti nacističku Njemačku. A glavna lekcija koju smo naučili i koju želimo podijeliti s našim partnerima je da samo prevazilaženjem suprotnosti i udruživanjem snaga protiv zajedničkih izazova možemo spriječiti ponavljanje strahota i patnji kroz koje je čovječanstvo prošlo.<br />
Žao nam je onih koji misle drugačije, koji pokušavaju pisati neku svoju povijest, podijeliti Europu i izbrisati iz sjećanja zajedničku pobjedu koja nas je spojila. Smrt desetaka milijuna ljudi ih ničemu nije naučila.<br />
S mislima o miru, građani Rusije i drugih zemalja će 24. lipnja gledati paradu u čast Velike Pobjede. Istog dana, prije 75 godina, održana je povijesna Parada Pobjede na Crvenom trgu, koja je postala simbol završetka borbe protiv nacizma. Nadamo se i zauvijek. <br />
<br />
Danas, 22. lipnja, Hrvatska slavi Dan antifašističke borbe. U Rusiji je to Dan sjećanja i tuge za žrtvama Drugog svjetskog rata. Tada se sjećamo svih palih u bitkama, mučenih u zatočeništvu i koncentracijskim logorima, umrlih od gladi i surovih uslova.<br />
Na današnji dan 1941. godine fašistička Njemačka napala je Sovjetski Savez. Više od 27 milijuna naših sunarodnjaka umrlo je kao rezultat agresije najmoćnije, organizirane i mobilizirane vojne mašine toga vremena. U Rusiji i zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza praktički nema obitelji koja nije bila pogođena ratom. Gotovo cijeli europski dio SSSR-a pretvoren je u ruševine, a značajan dio njegovog stanovništva prisilno je odveden u Njemačku, gdje je u većini i umro. Cijenom strašnih žrtava, naš je narod dao glavni doprinos porazu nacizma i zajedno sa saveznicima oslobodio Europu od fašizma. <br />
Upravo zato nam je nevjerojatno bolno gledati kako naša tadašnja braća po oružju posljednjih godina aktivno pokušavaju diskreditirati i omalovažiti ratnu ulogu Sovjetskog Saveza, i šta više predstaviti ga kao krivca za rat zajedno sa fašističkom Njemačkom. Došlo je do toga da je prošle jeseni Europski parlament usvojio rezoluciju „o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe“. Nezamislivo je, ali nacistička okupacija, koja je odnijela desetke milijuna života, i zločini kolaboranata cinično se stavljaju u istu ravan sa oslobodilačkom misijom Crvene armije. Pri tome se u Europi sve češće postavljaju spomenici nacističkim pomagačima, a oskrnavljuju se i demontiraju spomenici stotinama tisuća poginulih sovjetskih vojnika od kojih nijedan, dok je oslobađajo Europu od Trećeg Rajha, nije znao ništa o Staljinovim planovima. <br />
Pakt Ribbentrop-Molotov između SSSR i Njemačke iz 1939. godine koristi se kao osnov za nove poglede na Drugi svjetski rat. Sovjetski Savez, a potom i Rusija, osudili su tajne protokole ovog ugovora. Štoviše, naši saveznici kao da nekad nisu baš najbolje učili povijest u školi pa zaboravljaju da je odluku o napadu na Poljsku, čime je poče Drugi svjetski rat, Hitler donio mnogo prije sporazuma sa Staljinom. Zaboravljaju da je sovjetsko-njemački ugovor bio posljednji u nizu takvih dokumenata, uključujući njemački pakt s Poljskom (1934.), Velikom Britanijom (1938.), Francuskom (1938.), Litvom (1939.), Latvijom (1939.). Kao da nikada nije postojao englesko-njemački mornarički sporazum iz 1935. godine koji je Njemačkoj omogućio obnovu mornarice, te Minhenski sporazum iz 1938. koji je otvorio vrata Hitlerovim ekspanzionističkim planovima.<br />
Jako nas čudi selektivno poznavanje povijesti većine poslanika Evropskog parlamenta koji kao da ne znaju da su Velika Britanija i Francuska blokirale sve predratne sovjetske prijedloge za suzbijanje njemačke agresije i odbile sklopiti anti-njemački sporazum s Moskvom u ljeto 1939, a da je Poljska istovremeno pravila planove za invaziju na SSSR sa Njemačkom. Možemo razumjeti da postoji određena doza nelagodnosti zbog iskrcavanja u Normandiji čitavih 5 godina nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, kada je već bilo jasno da je Njemačka poražena i da ne može pružiti ozbiljniji otpor. I posve je razumljivo da bi rado izbrisali neke mračne epizode iz vlastite povijesti, kao naprimjer da su američke korporacije nastavile raditi u Njemačkoj i Italiji čak i nakon što su Sjedinjene Države formalno ušle u Drugi svjetski rat - dok su ljudi u SSSR umirali od bombi i gladi. Naši zapadni partneri donedavno su kategorički negirali da je, prema uputama Winstona Churchilla, u travnju 1945. razrađena operacija „Nezamislivo“ („Unthinkable“) za opsežni napad saveznika, zajedno s njemačkim trupama, na SSSR. Osim toga, složićete se da to što je američka obavještajna služba spašavala od sovjetskog strijeljanja naciste, koji su na duši nosili milijune staraca, žena i djece, a potom ih i zapošljavala, sigurno nije nešto čime bi se bilo tko hvalio. <br />
Srećom, još uvijek ima ljudi koji poznaju povijest i smatraju da je izjednačavanje Berlina i Moskve u krivici za izbijanje Drugog svjetskog rata nepošteno. Jedna od izaslanica Europskog parlamenta, koja je glasala protiv rezolucije EP-a, istaknula je tijekom rasprave da "ona suviše cijeni povijesne činjenice i sjećanje da bi ih mogla pretvoriti u revizionistički politički nogomet." Ministar vanjskih poslova Njemačke Heiko Maas nedvosmisleno je govorio o ovoj temi u svom članku za časopis Spiegel 8. svibnja ove godine. U njemu je proglasio isključivu krivicu Njemačke zbog početka Drugog svjetskog rata, te naglasio da "onaj tko sije sumnje u to i prebacuje krivicu za saučesništvo na druge narode, čini nepravdu prema žrtvama", "pretvara povijest u instrument i dijeli Europu".<br />
Nažalost, ne isključujemo mogućnost da će se nesuglasice u tumačenju najkrvavijeg svjetskog rata, koji je definisao cjelokupni svjetski poredak, i dalje pojačavati. Umiru posljednji svjedoci ovog rata, posljednje barijere za stvaranje novih mitova. Postupno, rat se pretvara u skup administrativnih i komunikacijskih tehnika koje se koriste u trenutne političke svrhe. S jedne strane, tako se pravdaju zločinci koji su služili nacistima i oslobađaju se odgovornosti oni koji su vodili politiku "smirivanja" Hitlera, omogućivši mu tako da se naoruža, zauzme nove teritorije, a onda ustrijemi ka SSSR-u. S druge strane, nespretno i bezuspješno se pokušavaju opravdati pokušaji isključenja Rusije iz kruga vodećih država svijeta. <br />
Za nas je danas pobjeda u Drugom svjetskom ratu trijumf pravde i poraz najvećeg zla u povijesti čovječanstva. To smo uspjeli postići samo udruživanjem snaga s drugim zemljama protiv zajedničkog neprijatelja, ideologije nacional-socijalizma. Prije 75 godina uspjeli smo ostaviti po strani neslaganje i zajednički poraziti nacističku Njemačku. A glavna lekcija koju smo naučili i koju želimo podijeliti s našim partnerima je da samo prevazilaženjem suprotnosti i udruživanjem snaga protiv zajedničkih izazova možemo spriječiti ponavljanje strahota i patnji kroz koje je čovječanstvo prošlo.<br />
Žao nam je onih koji misle drugačije, koji pokušavaju pisati neku svoju povijest, podijeliti Europu i izbrisati iz sjećanja zajedničku pobjedu koja nas je spojila. Smrt desetaka milijuna ljudi ih ničemu nije naučila.<br />
S mislima o miru, građani Rusije i drugih zemalja će 24. lipnja gledati paradu u čast Velike Pobjede. Istog dana, prije 75 godina, održana je povijesna Parada Pobjede na Crvenom trgu, koja je postala simbol završetka borbe protiv nacizma. Nadamo se i zauvijek. <br />
